Krenulo se prvo prijedlogom da se nešto učini na internim sastancima vlasnika-suvlasnika zgrade. Kako nije bilo pozitivnih rezultata, a još manje "sluha" od strane tadašnjeg Predstavnika vlasnika, neminovna je bila smjena istog. "Povuci-potegni" i skupili su se potpisi za smjenu i imenovan je novi Predstavnik vlasnika. Naravno da takvi i slični projekti, u šumi nedorečenih zakonskih okvira, gotovo da nisu mogući za provedbu. No, želja za ostvarenjem odabranog cilja za bolje sutra svima, bila je izvor snage da se ne odustane. Treba napomenuti da je to vrijeme početkom 2012. godine kada je financiranje projekata energetske učinkovitosti bilo tek u povojima, a tadašnji Upravitelj nije previše pokazao interes za pomoć pri provedbi takvog projekta. Naravno da je tadašnji upravitelj bila također tvrtka od "javnog" interesa. Krenulo se dalje po principu "uzdaj se kume u se i u svoje kljuse". U okviru Projekta rekonstrukcije grijanja i potrošne tople vode izrađena je stručna tehno-ekonomska analiza koja je pokazala da rekonstrukcijom kotlovnice (zamjena postojećih kotlova kondenzacijskim) i ugradnjom solarnih toplinskih panela - kolektora (uz postojeću ovojnicu zgrade - fasadu) dugoročne uštede se kreću i do 45 %. Financijska sredstva za takav i slične projekte tada je "osiguravala" jedino Privredna banka Zagreb preko koje su se mogla i ostvariti poticajna bespovratna sredstva (ovisno o iznosu ušteda nakon provedbe Projekta). Financijska konstrukcija Projekta bila je predviđena da vlasnici stambenih jedinica gotovo ne trebaju nikakav gotov novac, odnosno ukupna investicija mogla se provesti putem kreditiranja bez obzira na kreditnu sposobnost ili ne pojedinaca. Nadalje, visina mjesečnih anuiteta, koji bi se plaćali iz pričuve, "dimenzionirani" su tako da se plaćaju iz ostvarenih godišnjih ušteda (modificirani i prilagođen tzv. esco model) sve do trenutka otplate ukupne investicije (cca 7 - 8 godina, ovisno o sezoni grijanja), a nakon toga vlasnici crpe sve benefite postignutih ušteda. Međutim, manjina (cca 25% stambene površine) nije se složila i nije prihvatila Projekt. Tada je za takve Projekte bila potrebna 100 %-na suglasnost vlasnika-suvlasnika. Danas, prema novom Zakonu o energetskoj učinkovitosti, koji je vlada prihvatila i ide u saborsku proceduru, tome više nije tako. Kako se tada od strane lokalne politike preferirao sustav "bojleri" bilo je za očekivati da će dio suvlasnika htjeti neprikosnoveno takav sustav bez obzira na to što je struka predlagala "kotlovnica + solari". Kako već Projekt nije "prošao" u vlastitoj kući, trebalo je ipak nešto učiniti jer su mjesečni računi za grijanje enormno rasli i do te mjere da su pojedini vlasnici krenuli putem "odpajanja" (izdvajanja) iz sustava grijanja. Tada nije bila propisana procedura za isto pa je u toku te, 2012. godine, došlo do izdvajanja (isključenja) gotovo 50 % korisnika sustava grijanja. Međutim, preostalim korisnicima (uključenim) nisu se računi proporcionalno smanjili. Naravno da to po zakonima termodinamike i nije moguće obzirom da se radi o 11 etaža sa po 6 stanova na svakoj etaži, a stanovi, koji su preko dana podhlađeni, "crpe" toplinu od susjednih stanova koji su "uključeni" i koji se griju prema režimu "dan-noć". Dakle došlo je do toplinskog debalansa sustava grijanja. Po meni najveća odgovornost leži na tadašnjem proizvođaču i distributeru toplinske energije koji je "dozvolio" da se sustav dovede u to stanje obzirom da je i upravljao njime. Vrlo lako se može zaključiti da distributeru i nije baš stalo da se o sustavu brine običajem dobrog gospodara. A kako i bi kada su to plaćali vlasnici-suvlasnici. Kojeg li paradoksa: vlasnik ste sustava, a njim upravlja i određuje "pravila igre" na neodgovoran način netko tko bi trebao štititi "javni" interes.
Interesantno je pri tome i malo ući u analizu elemenata cijene tadašnjih računa, a koji su se sastojali od dvije osnovne stavke: trošak za instaliranu toplinsku snagu (snaga) i trošak za potrošenu toplinsku energiju (energija), kako za sustav grijanja, tako i za sustav potrošne tople vode. "Snaga" je određena na osnovu 130 W/m2 neto grijane površine (bez obzira koliko grijaćih tijela bilo instalirano u pojedinoj stambenoj jedinici) i plaća se kroz cijelu godinu (12 mjeseci), a "energija" prema utrošku, odnosno očitanju mjerila na izlazu iz sustava (kotlovnice) i dijeli se prema udjelu neto grijane površine u ukupnoj grijanoj površini cijelog objekta (konkretan objekt nema individualna mjerila potrošnje toplinske energije). Isti princip je i za preraspodjelu troškova energije za pripremu potrošne tople vode uz razliku da se preraspodjela vrši prema broju članova domaćinstva.
nastavak slijedi..
Nema komentara:
Objavi komentar