Nesamostalni "samostalni" toplinski sustav zgrade X ili isplati li se biti „svoj na svome pod svaku cijenu“ ili pak „svoj na svome i na dobrobit svih“? - dio III

Pitanje je na koje danas pokušavaju dati odgovor vlasnici-suvlasnici više stambenog objekta o kojem pišem.

Nakon sastanka, održanog prema pisanju prošlog „posta“ na „blogu“ i naravno bez ikakvih zaključaka sa sastanka, osvanuo je Poziv vlasnicima-suvlasnicima da se izjasne, temeljem „zaključaka“ sastanka, da li su ZA „odpajanje“ cijelog objekta od samostalnog toplinskog sustava („kotlovnice“)?

Kako mogu zaključiti vjerojatno se pod pojmom „odpajanje“ suštinski smatra na neki način „gašenje“ sustava „kotlovnica“ u segmentu grijanja dok bi sustav za pripremu potrošne tople vode i nadalje ostao u funkciji.

Doista „malo čudno“ da se takve, naprosto neprovedive, ideje rode uopće kao „pomisao“, a kamoli još k tome da se takav suludi prijedlog daje na „glasanje“ vlasnicima-suvlasnicima tog istog toplinskog sustava. Ili ja to ne razumijem ili naprosto ne mogu razumjeti pa bi volio da mi to netko pojasni.

Koliko je meni znano i poznato, i ukoliko sam si dobro protumačio Zakone koji reguliraju to i slična područja toplinske energije, „odpojiti“ cijeli više stambeni znači ne koristiti tzv. daljinsku opskrbu toplinskom energijom, odnosno, takav objekt je  moguće „odpojiti“ u tzv. centralnom i zatvorenom toplinskom sustavu.

Između ostalih zakona, propisa, pravilnika, metodologija, donesen je i novi Zakon o energetskoj učinkovitosti.

Pokušati ću nekako sublimirati zakonske osnove koje bi trebale imati za cilj da se općenito regulira područje energije i energetike (kao esencija našeg „svakidašnjeg“ života), a samim time i segment toplinske energije.

Neminovno se u ovom slučaju nameće ponovno pitanje koje se stalno provlači, barem po meni, u smislu nelogičnosti, pa čak i kontradiktornosti pojedinih zakonskih propisa koji reguliraju (ili bi trebali regulirati), u konkretnom slučaju, tzv. samostalni toplinski sustav.

Takvi sustavi su u vlasništvu svih vlasnika-suvlasnika više stambenih objekata (čak i novim Zakonom su „vraćeni“ u vlasništvo istih) pa samim time, vjerojatno se vlasnici mogu (i moraju) prema istom odnositi praksom dobrog gospodara. Naravno da je i to za očekivati (ili bi trebalo biti za očekivati).

  

No, krenimo redom i to od Zakona o proizvodnji toplinske energije u kojem između ostaloga stoji;

 Primjena pravne stečevine EU

II. INTERES REPUBLIKE HRVATSKE

Članak 4.

(1) Izgradnja i razvoj centralnih toplinskih sustava i proizvodnja toplinske energije u kogeneracijskim postrojenjima na visokoučinkovit način, kao i njihovo održavanje i korištenje, od interesa su za Republiku Hrvatsku.
(2) Toplinski sustavi smatraju se bitnim elementom energetske učinkovitosti i od interesa su za postizanje ciljeva energetske učinkovitosti u Republici Hrvatskoj.
(3) Korištenje obnovljivih izvora energije kao izvora toplinske energije od interesa je za Republiku Hrvatsku.
(4) U interesu je za Republiku Hrvatsku poticati razvoj i korištenje novih, inovativnih i održivih tehnologija u sektoru energetike. Kroz postupak javne nabave robe, usluga i radova vodit će se računa o otvaranju tržišta inovativnim rješenjima.

Članak 5.

(4) Jedinice lokalne samouprave dužne su poticati, planirati i odobriti izgradnju toplinskih sustava te u skladu s mjerama energetske učinkovitosti osigurati prednost centralnim toplinskim sustavima pri izgradnji te kada je to svrsishodno, osigurati priključenje zatvorenih toplinskih sustava na centralne toplinske sustave.

(5) Jedinice lokalne samouprave dužne su planirati i odobriti izgradnju zatvorenih ili samostalnih toplinskih sustava na područjima i u objektima gdje gospodarski nije isplativa izgradnja centralnih toplinskih sustava.

(6) Jedinice lokalne samouprave dužne su planirati razvoj toplinskih sustava ako se na njihovu području nalaze kogeneracije ili ako na svom području razvijaju kogeneracije na obnovljive izvore energije.

V. TOPLINSKI SUSTAVI

Samostalni toplinski sustav

Članak 12.

(1) Samostalni toplinski sustav sastoji se od kotlovnice, mjerila toplinske energije i unutarnjih instalacija, a kojim upravlja i održava ga kupac toplinske energije iz članka 11. ovoga Zakona.
(2) U samostalnom toplinskom sustavu cijene isporučene toplinske energije krajnjim kupcima slobodno se utvrđuju u skladu s tržišnim uvjetima.
(3) Za kupca toplinske energije koji u samostalnom toplinskom sustavu kao energent za proizvodnju toplinske energije koristi plin, a proizvedenu toplinsku energiju isporučuje kućanstvu, primjenjuju se odredbe opskrbe u obvezi javne usluge sukladno odredbama zakona kojim se uređuje plinski sektor.

Izdvajanje iz toplinskog sustava

Članak 45.

(1) Iznimno od odredbi članaka ovoga Zakona, krajnji kupac, na zajedničkom mjerilu toplinske energije, može se izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje sljedećih uvjeta:
1. ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine,
2. nakon pribavljene suglasnosti iz točke 1. ovoga stavka, pisanu suglasnost za izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava ovlašteni predstavnik suvlasnika dužan je ovjeriti i dostaviti kupcu,
3. radovi za izdvajanje samostalne uporabne cjeline krajnjeg kupca iz zajedničkog toplinskog sustava smatraju se jednostavnim radovima koji se mogu izvoditi bez lokacijske dozvole i akta kojim se odobrava građenje, a u skladu s glavnim projektom, izrađenim po ovlaštenom inženjeru,
4. izvođenje radova za izdvajanje samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava može izvoditi izvođač koji ispunjava uvjete za obavljanje tih djelatnosti prema posebnom zakonu,
5. nakon izvedbe radova za izdvajanje samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava izvođač je obvezan izraditi izviješće o izvedenim radovima i dati pisanu izjavu da su izvedeni radovi sukladni glavnom projektu i pravilima struke za ovu vrstu radova,
6. po završetku radova za izdvajanje samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava i njihovu pregledu, projektant glavnog projekta obvezan je dati izjavu da su izvedeni radovi sukladni glavnom projektu i pravilima struke za ovu vrstu radova,
7. izjave izvođača i projektanta čuva upravitelj zgrade/građevine i obvezni su dio obavijesti opskrbljivaču energije o izdvajanju samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava,
8. nakon provedenog postupka izdvajanja potrebno je izvijestiti opskrbljivača toplinske energije. Izvješćivanje i dostava dokumentacije iz točke 7. ovog stavka obveza je kupca.
(2) Isključenje zgrade/građevine iz toplinskog sustava moguće je uz podnošenje zahtjeva ovlaštenog predstavnika suvlasnika, na temelju prethodno postignute suglasnosti svih krajnjih kupaca na zajedničkom mjerilu toplinske energije, za izdvajanje svih samostalnih uporabnih cjelina unutar zgrade/građevine te uz prethodnu suglasnost distributera i opskrbljivača toplinskom energijom.
(3) Krajnji kupac iz stavka 1. ovoga članka dužan je plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu.

…

nadalje,  u Općim uvjetima za isporuku toplinske energije stoji;

IV. ODNOSI IZMEĐU KUPCA TOPLINSKE ENERGIJE I KRAJNJIH KUPACA

Članak 4.

(1) Ugovor o potrošnji toplinske energije sklapaju kupac toplinske energije i ovlašteni predstavnik suvlasnika.

(2) Ugovor o potrošnji toplinske energije iz stavka 1. ovoga članka sklapa se na način i po postupku određenom odredbama Zakona o tržištu toplinske energije, a smatra se sklopljenim sa svim krajnjim kupcima unutar zgrade/građevine za koje se isporuka toplinske energije obavlja preko zajedničkog mjerila toplinske energije.

(3) Ugovor iz stavka 1. ovoga članka sklapa se za svako obračunsko mjerno mjesto i sadrži:

– podatke o ugovornim stranama i datumu sklapanja ugovora,

– predmet ugovora,

– identifikacijsku oznaku obračunskog mjernog mjesta,

– odredbe o izvještavanju i razmjeni podataka,

– odredbe o cijeni toplinske energije,

– naknadu za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije,

– način obračuna i rok plaćanja,

– postupak kod neovlaštene potrošnje toplinske energije,

– uvjete za preraspodjelu toplinske energije,

– način utvrđivanja i obračuna štete u slučaju neizvršenja ili neurednog izvršenja ugovora,

– odredbe o trajanju i uvjetima raskida ugovora,

– ostale međusobne obveze i druge potrebne podatke,

– način rješavanja sporova.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, ako se u toplinskoj podstanici isporučena toplinska energija mjeri odvojeno na obračunskom mjernom mjestu za grijanje i na obračunskom mjernom mjestu za pripremu potrošne tople vode, sklapa se jedan ugovor o potrošnji toplinske energije.

(5) Sastavni dio ugovora o potrošnji toplinske energije je:

– popis krajnjih kupaca s podacima o njihovim samostalnim uporabnim cjelinama i parametrima za raspodjelu i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju,

– odluka o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju donesena na način i po postupku određenim Pravilnikom o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju.

(6) Ugovor iz stavka 2. ovoga članka obvezuje sve krajnje kupce na zajedničkom mjerilu toplinske energije, a primjenjuje se i na svakog novog krajnjeg kupca u opsegu prava i obveza koje je imao njegov prethodnik.

(7) Krajnji kupac na kojega se prenose prava i obveze dužan je u roku od osam dana od dana nastale promjene putem ovlaštenog predstavnika suvlasnika prijaviti kupcu toplinske energije svaku promjenu koja ima utjecaj na ugovorni odnos s kupcem toplinske energije.

XVI. NAČIN INFORMIRANJA KRAJNJIH KUPACA O POTROŠNJI I TROŠKOVIMA TOPLINSKE ENERGIJE

Članak 29.

(1) Kupac toplinske energije dužan je u računu, odnosno prilogu računa ili u promocijskim materijalima koji se dostavljaju krajnjem kupcu, navesti barem jednom godišnje podatke o potrošnji toplinske energije na zajedničkom mjerilu toplinske energije radi poticanja i usmjeravanja krajnjeg kupca na učinkovito korištenje toplinske energije.

(2) Kupac toplinske energije dužan je na zahtjev ovlaštenog predstavnika suvlasnika dostaviti podatke o potrošnji toplinske energije za svakog krajnjeg kupca na zajedničkom mjerilu toplinske energije, u svrhu praćenja potrošnje toplinske energije ili utvrđivanja neovlaštenog korištenja toplinske energije.

XVII. OBVEZA KUPCA TOPLINSKE ENERGIJE DA OBAVIJESTI KRAJNJE KUPCE O SVAKOJ PROMIJENI KONAČNE CIJENE TOPLINSKE ENERGIJE

Članak 30.

(1) Kupac toplinske energije dužan je prije primjene nove cijene toplinske energije obavijestiti krajnje kupce o svakoj promjeni cijena/naknada/tarifa koje utvrđuju nadležna tijela i/ili energetski subjekti, a koje ulaze u konačnu cijenu toplinske energije.

(2) Kupac toplinske energije dužan je na računu ili uz račun za krajnjeg kupca razvidno prikazati cijene i navesti podatke na temelju kojih krajnji kupac može izvršiti provjeru računa.

…

a u Pravilniku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju je određeno;

Članak 2.

(2) U ovom Pravilniku koriste se i izrazi koji u smislu ovoga Pravilnika imaju sljedeća značenja:

3. ukupni troškovi toplinske energije – sastoje se od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage iz termoenergetske suglasnosti, odnosno, ako ne postoji termoenergetska suglasnost, priključna snaga utvrđuje se primjenom faktora 50 W/m3, uz uvjet da tako utvrđena priključna snaga ne može biti veća od tehničkih mogućnosti distribucijske mreže i nazivnih vrijednosti opterećenja priključka, uključujući i mjerila toplinske energije,

8. zajednička potrošnja – potrošnja toplinske energije izmjerena na zajedničkom mjerilu toplinske energije umanjena za ukupnu potrošnju toplinske energije izmjerene na zasebnim mjerilima toplinske energije te za izračunatu ili izmjerenu potrošnju toplinske energije za pripremu potrošne tople vode,

10. kupac toplinske energije – pravna ili fizička osoba koja u ime i za račun vlasnika i/ili suvlasnika zgrade/građevine obavlja djelatnost kupca toplinske energije u samostalnom, zatvorenom i centralnom toplinskom sustavu, kupuje energent za proizvodnju toplinske energije u samostalnom toplinskom sustavu, odnosno kupuje toplinsku energiju od opskrbljivača toplinskom energijom u zatvorenom ili centralnom toplinskom sustavu,

11. zajedničko posebno mjerilo toplinske energije – mjerilo toplinske energije kojim se mjeri količina isporučene toplinske energije za pripremu potrošne tople vode ili mjerilo toplinske energije kojim se mjeri količina isporučene toplinske energije za grijanje prostora.

Članak 4.

(8) Kod donošenja odluke o ugradnji uređaja za regulaciju odavanja topline i uređaja za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije, vlasnici posebnih dijelova objekta koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu trebaju imati u vidu da radi tehničke funkcionalnosti sustava i ostvarivanja energetskih ušteda i pravednije raspodjele isporučene toplinske energije, najmanje 80% svih samostalnih uporabnih cjelina mora biti opremljeno uređajima za lokalnu razdiobu isporučene toplinske energije.

III. OSNOVNI MODELI ZA RASPODJELU ISPORUČENE TOPLINSKE ENERGIJE NA ZAJEDNIČKOM MJERILU TOPLINSKE ENERGIJE

Snaga

Članak 5.

(1) Osnovni modeli za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije su:

– model 1S – primjenjuje se kada postoji podatak o snazi samostalne uporabne cjeline prema proračunu toplinskog opterećenja primjenom važeće norme,

– model 2S – snaga samostalne uporabne cjeline utvrđuje se prema umnošku ukupne priključne snage i udjela površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije.

(2) Snaga samostalne uporabne cjeline određuje se primjenom jednog ili kombinacijom osnovnih modela za raspodjelu iz stavka 1. ovoga članka.

Energija

Članak 6.

(1) Osnovni modeli za raspodjelu isporučene toplinske energije za grijanje prostora na zajedničkom mjerilu toplinske energije po kriteriju energije jesu:

– model 1EG – udio snage samostalne uporabne cjeline u ukupnoj priključnoj snazi na zajedničkom mjerilu toplinske energije,

– model 2EG – udio površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije,

Članak 15.

(1) Kada vlasnici posebnih dijelova objekta koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu promijene odluku o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju, ovlašteni predstavnik suvlasnika, ili od njega ovlaštena fizička ili pravna osoba, dužan je dostaviti kupcu toplinske energije novu odluku najkasnije do 15. u mjesecu.

(2) Kupac toplinskom energijom dužan je odluku iz stavka 1. ovoga članka primijeniti za sljedeće obračunsko razdoblje, ukoliko su ispunjeni svi uvjeti za primjenu pojedinog modela ili kombinacije modela raspodjele utvrđeni ovim Pravilnikom.

(3) Ukoliko su na zajedničkom mjerilu toplinske energije svi vlasnici posebnih dijelova objekta koji predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu ugradili zasebna mjerila toplinske energije, potrošnja toplinske energije samostalne uporabne cjeline sastoji se od potrošnje toplinske energije očitane na zasebnom mjerilu toplinske energije i dijela zajedničke potrošnje očitane na zajedničkom mjerilu toplinske energije.

(4) Raspodjela zajedničke potrošnje iz stavka 3. ovoga članka na samostalne uporabne cjeline može se vršiti primjenom jednog od modela iz članka 6. stavak 1. ovog Pravilnika.

(5) Raspodjela zajedničke potrošnje iz stavka. 3 ovoga članka na samostalne uporabne cjeline može se vršiti, osim na način iz stavka 4. ovoga članaka, i temeljem udjela očitanja potrošnje toplinske energije samostalne uporabne cjeline na zasebnom mjerilu toplinske energije u zbroju očitanja zasebnih mjerila toplinske energije svih samostalnih uporabnih cjelina u obračunskom razdoblju.

(6) Do trenutka kad u zgradi svi krajnji kupci na zajedničkom mjerilu toplinske energije ne ugrade zasebna mjerila toplinske energije, krajnji kupci koji imaju ugrađena zasebna mjerila toplinske energije, plaćaju samo troškove toplinske energije na temelju očitanja zasebnih mjerila i troškove izmjerene ili izračunate toplinske energije za pripremu potrošne tople vode i ne sudjeluju u raspodjeli zajedničke potrošnje.

VI. NADZOR

Članak 16.

Inspekcijski nadzor nad provedbom ovog Pravilnika obavljaju nadležni inspektori prema posebnim propisima.

Članak 19.

(1) Ukoliko stupanjem na snagu ovog Pravilnika nije došlo do promjene u načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju za krajnje kupce na zajedničkom mjerilu toplinske energije primjenjuju se važeće odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju.

(2) Ukoliko je nakon stupanja na snagu ovog Pravilnika došlo do promjene u načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju za krajnje kupce na zajedničkom mjerilu toplinske energije, kupac toplinske energije dužan je u roku od 30 dana dostaviti ovlaštenom predstavniku suvlasnika prijedlog odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju na zajedničkom mjerilu toplinske energije na suglasnost.

    To su neki nedovoljni ali osnovni, suštinski (esencijalni), okviri koji bi trebali biti okosnica da se pokušaju ispraviti i regulirati neke anomalije iz nedorečene prošlosti, a koje se tiču tržišta toplinskom energijom, a nadasve energetske učinkovitosti cjelokupnog „toplinarskog“ sustava RH. Također, zakonski okviri bi trebali dopustiti da tržište regulira odnose cijena-kvaliteta, a što će vjerojatno biti kada dođe i do realne liberalizacije tržišta.

             No, ovdje je najbitnije uočiti da se kroz navedenu zakonsku regulativu svakako daje naglasak na energetsku učinkovitost i dugoročnu isplativost toplinskog sustava i to kroz poticanje centraliziranog toplinskog sustava („kotlovnice“) nasuprot plinskim kombiniranim uređajima („bojlerima“).

            S pozicije struke i sam sam dokazao da su takvi sustavi dugoročno isplativiji, a pogotovo uz primjenu obnovljivih izvora energije, od sustava tzv. etažnih grijanja pomoću kombiniranih plinskih uređaja („bojlera“), naravno, pod uvjetom da se takvim sustavima i upravlja na odgovoran način. O jednom primjeru iz prakse i života pisati ću u nekom drugom postu.

            Kada se, za konkretni toplinski sustav, provede usporedba ukupnih troškova do sada i troškova prema sklopljenom novom Ugovoru o potrošnji toplinske energije, dolazi se do frapantnog zaključka: kategorija „SNAGA“ i „ENERGIJA“, kao i „NAKNADA KUPCU“ nisu u korelaciji sa stvarnim troškovima za SAMOSTALNI TOPLINSKI SUSTAV kojem su VLASNICI svi vlasnici-suvlasnici više stambenog objekta!

Zašto?

            Kako stručnu analizu za SAMOSTALNE TOPLINSKE SUSTAVE radim u okviru nekog drugog Projekta, ovdje ću iznijeti dijelove iste kako bi pojasnio, a samim time i olakšao svim korisnicima takvih sustava što lakše razumijevanje problematike „toplinarstva“ samostalnih toplinskih sustava RH.

„ Kroz dosadašnje zakonsko okruženje, s posebnim naglaskom za tzv. samostalne toplinske sustave, nije primjereno i adekvatno primijenjen način regulatornog dijela strukture troškova, odnosno troškova kategorije “snaga” (kao fiksni dio cijene proizvodnje toplinske energije), “energija” (kao varijabilni dio cijene proizvodnje toplinske energije), “naknada za djelatnost kupca toplinske energije i to u sustavima sa i bez pripreme tople potrošne vode) obzirom da su se te kategorije previše počele „zloupotrebljavati“ u provođenju u praksi od strane pojedinih kupaca toplinske energije.

Dobro reguliran i balansiran sustav cijena i efikasan tarifni sustav kao parcijalni dio energetskog sektora nužno je potreban i proizvođaču i potrošaču toplinske energije. Racionalno korištenje toplinske energije najbolje se stimulira odgovarajućim odnosom cijena među energentima, a racionalno korištenje pojedinih energenata primjerenim cijenama i odgovarajućim tarifnim sustavom.

Također, nužno je osigurati i odgovarajuću zaštitu ekonomskog interesa tvrtki koja se bave proizvodnjom, transportom i distribucijom toplinske energije, kako iz centralnih toplinskih sustava, tako i zatvorenih toplinskih sustava.

 S jedne strane, potrošač traži sigurnu, kvalitetnu isporuku toplinske energije uz minimalne troškove i konkurentnost prema drugim izvorima, uz transparentnost odnosa i jasne poruke o poželjnom načinu ponašanja.

Ista načela se u nekoj mjeri mogu i primijeniti na tzv. samostalni toplinski sustav pojedinih više stambenih ili poslovnih objekata uz jednu dopunu i korektivnu aktivnost, a koja pak proizlazi iz činjenice da je takav sustav u vlasništvu svih vlasnika-suvlasnika.

Kako je pak činjenica da u takvim i sličnim objektima malo ili gotovo nitko od vlasnika-suvlasnika se ne bavi ovom problematikom na sveobuhvatan način, u praksi dolazi do monopolističkog pristupa pojedinih kupaca toplinske energije i to po principu „uzmi ili ostavi“.

Ako se još k tome doda da Predstavnici vlasnika-suvlasnika, natpolovičnom većinom, mogu donositi odluke u ime i za račun svih vlasnika-suvlasnika, moguće štetnosti za sve vlasnike-suvlasnike su neminovne.

            Troškove, s pozicije krajnjih kupaca toplinske energije (potrošača) u samostalnom toplinskom sustavu možemo podijeliti u suštini na 5 kategorija:

§UT1 -  troškovi vezani za ulaganja (investicije): amortizacija, kamata na investicije,   potrošni materijal za investicijsko održavanje i rekonstrukciju;

§UT2 - troškovi goriva, odnosno troškovi primarne energije;

§UT3 - troškovi upravljanja i održavanja (troškovi pogona): održavanje, upravljanje,

čišćenje, kontrola sigurnosnih sustava, plaće stručnog osoblja…

§UT4 – troškovi pomoćne energije, odnosno sekundarne energije: voda, struja, kemijska sredstva..

§UT5 – ostali troškovi: administracija, polica osiguranja, servisiranje

          Koji troškovi će biti „svrstani“ u kategoriju „SNAGA“, koji u kategoriju „ENERGIJA“, a koji pak kao „NAKNADA KUPCA“ potrebno je prvenstveno definirati Ugovorom o potrošnji toplinske energije između vlasnika-suvlasnika (putem Predstavnika) i kupca toplinske energije i to prema realnim i primjerenim tržnim uvjetima koji vladaju u okruženju. „

  

          U sezoni grijanja za 2014/2015 godinu, ne znam iz kojih razloga (neznanje, ne htijenje, monopolizam ili što već…), za konkretan slučaj, takvo načelo nije definirano ugovorom već je Ugovor potpisan temeljem „šprance“ koja naprosto nije primjerena, a još manje opravdana za konkretan slučaj!

...kako bi se ono napisalo: "nastavlja se..."